Mnogi ljudi – stanovnici našeg priobalja i otoka – u proljeće, čim otopli, kreću u potragu za divljim šparogama. No, nije to ništa novo. Divlju su šparogu brali i koristili kao hranu i lijek već i stari Egipćani prije gotovo 4500 godina, a poznavali su je i brali svi narodi uz obale Sredozemlja, ali i Kinezi koji od nje već nekoliko tisuća godina pripremaju lijekove za razne bolesti. Međutim, divlja šparoga najčešće raste na slabo dostupnim mjestima – u kamenjaru obraslom rijetkim grmljem – pa nije svakom lako dostupna. Stoga bi ljubitelji šparoge koji imaju svoj vrt umjesto divlje mogli uzgojiti pitomu šparogu pa tako gotovo svakodnevno na svom stolu imati ovo ukusno, delikatesno povrće. No, kako uzgojiti pitomu šparogu?
Otporna na hladnoću

Šparoga, pitoma kao i ona samonikla, je biljka koja voli toplo podneblje i mnogo, mnogo sunca te od vjetra zaštićen položaj. Voli duboka, rahla, humusom bogata tla, a nikako ne podnosi kisela i teška, glinasta tla. Iako je šparoga biljka Mediterana i sličnih toplih područja – ona može bez problema podnijeti i veću hladnoću. Naime, ovoj višegodišnjoj biljci nadzemni, zeleni dio se na jesen osuši i odumre, a podanak i zadebljalo korijenje pod slojem zemlje ili komposta lako prezimi. Ova biljka vrlo dobro podnosi i sušu. Međutim, pitomoj šparogi treba ipak osigurati dovoljno vlage, prvenstveno u doba porasta izboja jer u nedostatku vlage izboji, odnosno vrhovi mladica koje upotrebljavamo kao povrće postaju gorkasti, pomalo drvenasti i neukusni.
Pitomu šparogu možemo u manjim vrtovima razmnožavati dijeljenjem podanka i korijena, dok se za veće nasade godinu dana ranije iz sjemena uzgoje sadnice koje se presađuju na stalno mjesto. Za sadnju šparoge treba dobro pripremiti zemljište. To je nužno jer je šparoga višegodišnja biljka koja na jednom mjestu ostaje i 15-20 godina.

Obavestenje: Komentari nisu zvanicni stavovi ovog sajta već subjektivna mišljenja. Sajt Uputstva.rs nije odgovoran za stavove koji su iznešeni u komentarima i oni su vlasništvo njihovih autora.